Samo jednom se ljubi

Kad se samo prisjetimo tog dana, i svog onog uzbuđenja, strke i tisuću pitanja poput: hoće li sve biti kako treba, jesmo li što zaboravili, zar se mi stvarno ženimo...?
Kada treba organizirati svadbenu svečanost u tri mjeseca onda to izgleda otprilike tako - malo vremena, puno posla i puno stresa... jer sve mora biti savršeno. I bilo je!

Estera Kustec
Fotografija: Marko Duša, Studio SpinakerGraphics

Kada smo Ivan i ja odlučili okruniti svoju ljubav brakom krenuli smo u organizaciju vjenčanja i susreli se s onim što vjerojatno svi budući mladenci prolaze – s puno nedoumica oko odabira vjenčanice, odijela, torte, cvijeća, pozivnica...
U prvom trenutku osjećala sam pravi košmar jer nisam znala od kuda krenuti no onda sam se 'bacila' na pretraživanje internetskih stranica, na danonoćno surfanje, proučavanje, razmišljanje... S vremenom je sve dolazilo na svoje mjesto, najviše zahvaljujući pomoći moje kume Tee koja se pobrinula da me podsjeti na sve što je moj preopterećeni mozak u tim trenucima mogao zaboraviti.
 
Napon pomnog planiranja, svakodnevnih razgledavanja i odabiranja učinilo nam se kako taj Veliki dan dolazi brzo a jedino što od njega ostane su slike i snimke koje su dokaz da se to stvarno dogodilo jer smo sve proživjeli u nekom neobjašnjivom transu. Zato nam je i bilo najvažnije savršeno uhvatiti svaki trenutak.
Na vjenčanju naših prijatelja Hrvoja i Anje netom prije naše svadbe bili smo zadivljeni profesionalnošću i idejama fotografa Marka i snimateljice Željke pa smo ih odlučili angažirati i za naše vjenčanje.
 
Vrijeme do vjenčanja prošlo je brzo i konačno je došao i taj dan... Nakon buđenja slijedio je odlazak kod frizura i vizažiste, a nakon povratka kući počelo je zajedničko spremanje uz pomoć kumova Marka i Tee. Svi smo bili veseli, smijali se i uzbuđeno isčekivali nove događaje. Nakon poziranja fotografu u stanu, krenuli smo potom u šetnju Gornjim gradom, a ja sam se osjećala kao model kojeg snimaju za reklamu. Nakon toga otišli smo svi svojim kućama, a potom sam radosno isčekivala dolazak mladoženje i svatova po mene... Kad je povorka krenula uzbuđenje je bilo na vrhuncu, a presretni smo se uputili ka našem omiljenom restoranu Okrugljak.
Ispred njega je stajao prekrasno uređen stol za matičara, okružen svijećama i neobično lijepim cvjetnim aranžmanima koje je aranžirala naša prijateljica Ela.
Uz zvukove glasovira i s divnim bijelim osmijehom na licu (za koji je zaslužan moj muž koji mi je u ponoć uoči vjenčanja izbjeljivao zube) krenula sam sa tatom užurbano prema mom odabraniku kao da smo znali da će za koji trenutak početi pljusak.
Taman kada smo izgovorili sudbonosno DA i izljubili se sa svim uzvanicima u trenutku se rasplesao vjetar, razbila se čaša... i nebo je 'ispustilo' svoju dušu.
No, mi smo već otplesali svoj prvi ples uz pjesmu 'Samo jednom se ljubi' koju je odsvirao najdraži nam bend 'Kužiš stari moj' i prava zabava je počela...
...a sada svaki dan gledamo naš savršeni album s vjenčanja da se podsjetimo da to nismo sanjali nego doživjeli!